Istarska državna željeznica jedan je od najvećih javnih radova u modernoj Istri. Njenom izgradnjom je povezana na habsburšku željezničku mrežu, čime se istarsko stanovništvo približilo Europi, ali i obrnuto, pristiglim putnicima pružila se mogućnost upoznavanja našega kraja.

Faze izgradnje željeznice dokumentirane su na 25 fotografija Josefa Löwyja koje se ubrajaju među najstarije u Istri.

Gradnja pruge dugačke 122 km trajala je nešto više od dvije godine. Na gradnji pruge sudjelovalo je 20 000 radnika koji su sve radili ručno (krampovima, lopatama, čekićima, metalnim šipkama), a materijal se prevozio ručnim kolicima na dva kotača te ponegdje vagonetima. Rad se plaćao prema količini obavljenog posla, a ne prema satima rada.

Dana 18. kolovoza 1876. godine, na carev rođendan svečano je otvorena pruga Divača – Pula, a u redovni javni promet puštena je 20. rujna 1876. godine. Vlak iz Beča se razdvajao u Kanfanaru, jedna je kompozicija vozila do Pule, a druga do Rovinja.